Od islamskih vjerskih građevina iz osmanlijskog perioda u Hrvatskoj su do danas sačuvane tek tri džamije, po jedna u Đakovu, Klisu i Drnišu, a bilo ih je oko 250, govori reportaža Agencije Anadolija
Jedna od njih je bila i u Osijeku, gradu na istoku Hrvatske, mjestu u kojem su se crkve i džamije nalazile na istom mjestu. Kroz tešku historiju ovih prostora crkve su pretvarane u džamije, a džamije u crkve. Kasim-pašina džamija izgrađena je u vrijeme kada su Osmanlije osvojile Osijek 1526. godine.
Na mjestu gdje je nekada bila ova poznata džamija, danas se nalazi župna crkva Svetog Mihaela Arkanđela.
Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina – grad tada dobiva naziv JAKOVA, a imalo je rang “kaze” tj. kotara. Po slavnom turskom putopiscu Evliji Ćelebiji, Jakova je bila poznata po pašinim dvorima i lijepim džamijama: Hadži-pašinoj, Kaston-pašinoj i Ibrahim-pašinoj. Ostala je sačuvana Ibrahim-pašina, koja je pretvorena u katoličku crkvu Svih Svetih.
Džamija u Zagrebu koji je NDH-a izgradila za pridobijanje muslimana u svoje redove. Nakon pada fašizma, džamija je srušena. Za vrijeme osmanlijske uprave stanovništvo Osijeka su uglavnom činili doseljeni Turci, odnosno stanovnici ranije pokorenih zemalja, te je ovaj grad u to vrijeme izgledom i načinom života imao obilježja pravog orijentalnog grada s nekoliko džamija. Najviše su se spominjale Kasim-pašina džamija, na mjestu današnje župne crkve Svetog Mihaela arkanđela, kao i Sulejman-hanova na mjestu današnjeg franjevačkog samostana u Osijeku.
Sa sjeverozapadne strane Tvrđave, na mjestu koje se nekoć davno nazivalo Parhna poljana, smješteno je naselje Klis Megdan ili Mejdan, što na turskom označava bojište, budući da su se na tom mjestu odigrali najteži okršaji, često i pojedinačni, između uskoka i Turaka. Međutim, iz povijesnih izvora možemo doznati kako su se već u srednjem vijeku na Parhnoj poljani održavala viteška nadmetanja hrvatskih velikaša.
Za razliku od Varoša, Megdan je po svom nastanku nešto novije naselje kojemu je najstariji dio bio podignut na zapadnoj padini kliške hridine iznad turske česme Tri kralja.
Smještena u trećemu obrambenom obzidu između bastiona Bembo i Malipiero, crkva svetog Vida, ranije Murat-begova džamija, graditeljskim se izgledom ističe kao najljepši objekt kliške Tvrđave. Sačuvana skoro u cijelosti, ova nekadašnja turska džamija, koja je podignuta na mjestu ranije katoličke crkve, jedan je od rijetkih primjera turske arhitekture nastao na tlu Dalmacije. Mletačkim zauzimanjem Tvrđave 1648. džamija je pretvorena u crkvu svetog Vida, zaštitnika Tvrđave. Znakovit natpis na latinskom uklesan na kamenoj ploči iznad ulaza u crkvu postavljen 1743., za jednog popravka crkve, u prijevodu glasi: "Što je vjera sagradila, vjera će sačuvati."
Kako je za Anadolu Agency (AA) kazao predsjednik Društva hrvatsko-turskog prijateljstva Osijek Damir Jurić, džamija je bila u funkciji tokom osmanlijske vladavine u Osijeku. Dakle, sve dok ovaj grad 1687. godine nije osvojila austrijska vojska. “Praktično je tada srušen cijeli turski Osijek, a na tim temeljima je napravljen potpuno novi grad”, kazao je Jurić i dodao da se o džamiji danas zna samo iz nekih grafika. Na Kasim-pašinu džamiju se potpuno bilo zaboravilo u Osijeku sve dok nije rađenakonstrukcija trga 70-tih godina prošlog stoljeća, te su onda pronađeni temelji Kasim-pašine džamije i njegovog turbeta. “Odlučeno je da se od žutih cigli napravi jedan obris koji pokazuje kako su izgledali temelji džamije i turbeta”, ispričao je za AA Jurić. Jurić navodi da je na istom mjestu izgrađena crkva početkom 16. stoljeća. Ona još uvijek služi kao župna crkva.
“U temeljima mnogih džamija i crkava postoje crkve odnosno džamije. Susjedna crkva, koja je udaljena samo 300 metara od ove crkve, bila je ranije džamija. No, ta džamija je nastala iz crkve nakon turskih osvajanja”, pojasnio je Jurić. Značajan dio Hrvatske bio je pod turskom vladavinom gotovo stoljeće i pol. No, od prvih osvajanja 1493. godine, kad pod tursku vlast pada Imotska krajina, s donjim Poneretavljem, do konačnog oslobađanja Cetingrada i Drežnika 1796. godine kad je uspostavlja granična crta s Bosnom kakva je danas, prošlo je više od 300 godina. Međutim, do današnjih dana ostalo ih je sačuvano vrlo malo od osmanskog perioda u Hrvatskoj, jer već u prvim godinama austrijske vladavine počinje sistemsko rušenje svega što nosi vidljiva obilježje islama i orijentalne kulture, a to znači prvenstveno vjerskih građevina. Ostaju sačuvani samo objekti od funkcinalne koristi, kao što su mostovi. Od islamskih vjerskih građevina iz toga razdoblja u Hrvatskoj danas postoje sačuvane tek tri džamije, po jedna u Đakovu, Klisu i Drnišu. Sve su građene u 16. stoljeću, a opstale su zahvaljujući tome što su pretvorene u katoličke crkve, kao što su u prvim godinama turskih osvajanja i katoličke crkve bile pretvarane u džamije. Iako niti jedna nije opstala u izvornom obliku, džamijska arhitektura je, ipak, ostala prilično dobro uočljiva. Najveća i najreprezentativnija među njima, nekadašnja Ibrahim-pašina džamija, s očuvanom monumentalnom visokom kupolom, danas je Župna crkva Svih svetih u Đakovu.
Posebna ljepota ovog jedinstvenog objekta u cijeloj Hrvatskoj je unutrašnjost u bizantsko – maurskom stilu.
Đakovo, negdašnja Ibrahim-pašina džamija, 16. st. (danas katolička crkva Svih svetih) Džamija na vrhu tvrđave Klisa u Splitu je današnja crkva Svetog Vida, a ispod tvrđave se nalazi i najljepša od nekoliko sačuvanih turskih česmi, česma Tri kralja. Prema podacima Mešihata islamske zajednice, u vrijeme osmanlijske vladavine u Hrvatskoj je postojalo oko 250 džamija i mesdžida.
Kommentar schreiben